Obuhvat javne snimke je mjerljiv, pa se napredak može pratiti

Registar sadrži podatke o potporama dodijeljenima od 1. siječnja 2017., a u siječnju 2026. dobio je novu javnu e-uslugu, uz opis koji obuhvaća centralizirano evidentiranje potpora triju davatelja. To je dobar trenutak da se obuhvat izmjeri i da mjerenje postane redovito.

Za 2023. javni registar reproducira gotovo cijeli službeni iznos. Za 2022. reproducira 10,7%, a za 2021. 0,9%. Riječ je o razlici od dva reda veličine.

Iz toga ne slijedi da starije potpore nikada nisu bile unesene. Slijedi samo da ih današnja javna snimka ne sadrži u opsegu na kojem je Ministarstvo temeljilo službeno izvješće. Zbroj zapisa od 2017. do 2025. zato nije hrvatski ukupni račun potpora za devet godina. On je analitički uzorak za proučavanje raspodjele unutar danas vidljivog dijela registra.

Mjerenje obuhvata zato ne čitamo kao prigovor, nego kao polaznu točku prema kojoj se napredak registra može pratiti iz godine u godinu. Objava ranijih godina u istoj javnoj snimci prirodan je nastavak siječanjskog osvježenja usluge i jedini korak potreban da usporedba postane rutinska.

Gornjih 1% primatelja nosi gotovo tri četvrtine iznosa

U promatranom skupu ostaje 96.402 dodjela, 25.739 primatelja i 5,40 mlrd. eura. Gornjih 258 primatelja zajedno nosi 3,87 mlrd. eura, odnosno 71,6% iznosa.

Sljedećih 9% primatelja dobiva još 22,9%. Donjih 90% dijeli preostalih 5,5%, ili 298,25 mil. eura. Drugim riječima, gornjih 10% prima 94,5% iznosa.

Koncentracija postoji i unutar samog vrha. Deset najvećih primatelja nosi 32,6%, dok medijalni kumulativni iznos po primatelju iznosi 7.000 eura. Ginijev koeficijent raspodjele iznosi 0,953, vrlo blizu gornjoj granici od 1. Ovdje nije riječ o maloj asimetriji, nego o raspodjeli u kojoj ukupni iznos određuje relativno uzak vrh.

Takva raspodjela ima nekoliko uobičajenih izvora. Dio iznosa nose velike pojedinačne mjere, dio redovite godišnje naknade za javne usluge, a dio krizni programi u kojima nekoliko velikih poduzeća po prirodi mjere nosi glavninu iznosa. Odjeljci koji slijede razdvajaju te mehanizme.

Broj dodjela i iznos mjere različite dijelove sustava

Potpore male vrijednosti čine 49,5% svih promatranih dodjela, ali 16,8% iznosa. Nasuprot tome, potpore za koje postoji obveza prijave Europskoj komisiji čine samo 1,7% dodjela i 28,4% iznosa.

Razlika je još izraženija kod usluga od općeg gospodarskog interesa izuzetih od prijave Komisiji. Njihovih 426 dodjela predstavlja 0,4% broja, ali 19,1% iznosa. Sam broj dodjela zato sustav prikazuje kao mnoštvo malih intervencija. Iznos pokazuje da nekoliko regulatornih kategorija nosi najveći dio novca.

Promatrani prozor uključuje godine energetske krize, što taj raspored dijelom objašnjava. Komisija je u ožujku 2022. donijela privremeni krizni okvir, a u ožujku 2023. privremeni krizni i tranzicijski okvir, pod kojima su države članice odobravale velike iznose kroz razmjerno mali broj mjera. Taj je obrazac u ostatku Unije izraženiji nego u Hrvatskoj. Prema pregledu Komisije, u 2022. su dva njemačka energetska poduzeća nosila 75% svih kriznih potpora stvarno dodijeljenih u EU-u, dok su Hrvatska i Rumunjska više od 80% svojih kriznih potpora dale kroz jamstva za kredite.

Koncentracija nije samo posljedica miješanja različitih programa

Četiri glavne vrste zajedno nose 98,7% promatranog iznosa. U svakoj od njih gornjih 1% primatelja nosi između 43,7% i 55,3% iznosa unutar vlastite kategorije. Kod skupnog izuzeća udio iznosi 43,7%; kod potpora male vrijednosti 55,3%.

To je važan test. Ukupna koncentracija nije samo statistička posljedica toga što su u istoj tablici spojene sitne de minimis potpore i veliki pojedinačni programi. Visoka koncentracija ostaje vidljiva i kada se primatelji usporede unutar iste vrste potpore. Za kategoriju usluga od općeg gospodarskog interesa pritom postoji samo 38 primatelja, pa se gornjih 1% nužno zaokružuje na jednog primatelja.

Ovaj rez brojčano opisuje ono što OECD u Ekonomskom pregledu Hrvatske za 2026. iznosi kao strukturnu činjenicu. Poduzeća u državnom vlasništvu drže imovinu vrijednu oko 45% BDP-a i oko 4% zaposlenosti, udjele znatno više nego u većini zemalja OECD-a i usporedivih ekonomija. Gdje je državni sektor poduzeća velik, koncentracija primatelja unutar pojedine vrste potpore očekivana je posljedica strukture vlasništva, a ne iznenađenje.

Veliki primatelji dobivaju više kroz mnogo manje dodjela

Dodjele označene kategorijom Veliki nose 1,86 mlrd. eura, a dodjele mikroprimateljima 0,92 mlrd. eura. Veliki primatelji taj iznos ostvaruju kroz 3.071 dodjela. Mikroprimatelji ih imaju 44.320, odnosno 14,4 na svaku dodjelu velikom primatelju.

Prosječna dodjela u kategoriji Veliki iznosi 607 tisuća eura. U kategoriji Mikro iznosi 21 tisuća. Omjer je 29,1 puta. Međutim, kategorija veličine nije poznata za sve dodjele, pa ovaj rez treba čitati zajedno s ograničenjem u Napomenama.

Dio tog omjera ugrađen je u dizajn programa. Zakon o poticanju ulaganja potporu za kapitalne troškove veže uz ulaganje od najmanje 5 milijuna eura i 50 novih radnih mjesta, a velikim projektom ulaganja smatra ulaganje iznad 50 milijuna eura. NPOO poziv za tranziciju na energetski i resursno učinkovito gospodarstvo ide od 70 tisuća do 4,6 milijuna eura po projektu. Javni poziv Ministarstva turizma i sporta od 3. srpnja 2026. postavljen je obrnuto, s gornjom granicom od 2 do 40 tisuća eura po projektu. Prosječna dodjela zato dijelom mjeri kome je program namijenjen, a ne samo tko mu je uspio pristupiti.

Objava očekivane strukture primatelja uz svaki novi poziv, primjerice raspona iznosa i ciljane veličine korisnika, omogućila bi čitatelju da dizajn od pristupa razdvoji unaprijed.

Primatelji koji se ponavljaju nose dvije trećine iznosa

Za provjeru ponavljanja koristimo uži prozor 2023. i 2024. Među primateljima vidljivima u barem jednoj od te dvije godine, njih 7.244 pojavljuje se u obje. To je 30,2% primatelja, ali na njih otpada 65,8% iznosa.

Primatelji prisutni samo u jednoj godini prosječno nose 94 tisuća eura. Oni prisutni u obje godine nose 418 tisuća, ili 4,4 puta više po primatelju. Ponavljanje može nastati zbog višegodišnjih programa, redovitih naknada za javne usluge ili novih dodjela istim poduzećima. Bez povezivanja s konkretnim programom ne može se utvrditi koji mehanizam prevladava.

Jedan dio ponavljanja pritom nije nalaz. Naknada za obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa godišnja je po svojoj prirodi, pa je pojavljivanje istih primatelja na samom vrhu očekivano. Zanimljivije je ponavljanje u sredini raspodjele, među običnim firmama, gdje nije riječ o naknadi za javnu uslugu.

Gdje se nalaz uklapa u širu raspravu

Europska pravila o potporama namjerno se popuštaju u korist industrijske politike. Privremeni krizni i tranzicijski okvir iz 2023. Komisija je 25. lipnja 2025. zamijenila Okvirom za državne potpore za plan za čistu industriju, koji vrijedi do kraja 2030., a nacrt posve nove uredbe o skupnim izuzećima bio je na javnom savjetovanju u proljeće 2026., s primjenom od 2027. Draghijev izvještaj i Kompas konkurentnosti pretvorili su kriznu iznimku u trajan instrument. Pritom Pregled državnih potpora Komisije prati iznose po državama članicama, ciljevima i instrumentima, ali ne i po pojedinačnim primateljima. Mjerenje raspodjele među primateljima na jednoj članici zato popunjava dimenziju koje u standardnoj statistici nema.

Potpora sve više teče i kroz razvojne institucije. Komisija je 20. travnja 2026. odobrila dokapitalizaciju HBOR-a od 411 milijuna eura, a novi Zakon o HBOR-u na snazi je od 4. lipnja 2026. Temeljni kapital banke povećan je za 980,7 milijuna eura, od čega je 410,6 milijuna nov novac iz NPOO-a, a ostatak prijenos zadržane dobiti i rezervi. Kad država podupire gospodarstvo kroz kreditne programe razvojne banke, evidencija u registru potpora postaje posrednija, a krajnji korisnik manje vidljiv. To je razlog više da se mjerenje raspodjele uspostavi sada, dok je registar izravan izvor.

Izvještavanje o NPOO-u pritom prati etape i apsorpciju. Izvješće o napretku koje je Vlada usvojila 7. svibnja 2026. navodi 327 ispunjenih od 407 pokazatelja i 7,3 milijarde eura isplaćenih sredstava, uz cilj maksimalne apsorpcije. Učinci se u tom poglavlju tvrde, ali se ne procjenjuju. Istodobno je Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske iz srpnja 2025. donesen kao reforma usklađena sa smjernicama OECD-a. Evaluacija učinaka potpora zato ide uz deklarirani reformski smjer, ne protiv njega.

Koncentracija potpore nije isto što i učinak potpore

Dobiveni rezultat opisuje raspodjelu javne intervencije. Ne mjeri tržišnu moć primatelja, produktivnost ni opravdanost programa. To su odvojena pitanja. Buts i Jegers na uzorku belgijskih industrija nalaze da su veće subvencije povezane s višom industrijskom koncentracijom, ali njihov rad koristi tržišni HHI, a ne koncentraciju iznosa potpora među primateljima kao ovdje.

Noviji rad MMF-a o europskim poduzećima nalazi kratkoročni rast zaposlenosti i prihoda kod primatelja, bez jasnog učinka na ulaganja i produktivnost, uz negativne učinke na konkurente. Rezultat se ne može izravno preslikati na hrvatski registar, ali pokazuje zašto velik registrirani iznos nije dovoljan dokaz uspješnosti. U hrvatskoj literaturi još su Kesner-Škreb, Pleše i Mikić u analizi za 2001. naglašavale razliku između sektorskih i horizontalnih potpora te potrebu za većom transparentnošću.

Ova analiza zato ne završava tvrdnjom da je koncentracija sama po sebi loša. Zaključak je uži i operativniji. Broj korisnika prikriva raspodjelu iznosa, a ista se koncentracija pojavljuje unutar glavnih vrsta potpora i među primateljima koji se ponavljaju. Sljedeći korak treba biti analiza najvećih programa prema cilju, pravnoj osnovi i rezultatu primatelja. Tek tada se može prijeći s pitanja tko dobiva na pitanje što je potpora proizvela.

Iz toga slijede dva jeftina koraka. Decilna tablica primatelja u godišnjem izvješću stala bi na jednu stranicu. Godišnja usporedba obuhvata registra sa službenim ukupnim iznosima stala bi u jedan grafikon. Oboje bi ovu dimenziju učinilo redovitom, a ne povremenom.

Podaci, kod i izračuni su javni, a ispravci i dopune su dobrodošli.

Dopuna, 21. srpnja 2026.

Prozor je i dalje otvoren. Komisija je 29. travnja 2026. donijela privremeni okvir za potpore vezan uz krizu na Bliskom istoku, a 15. lipnja 2026. odobrila hrvatsku shemu od 8 milijuna eura za ribarska poduzeća suočena s višim cijenama goriva. Popis odobrenih mjera pod tim okvirom, u verziji od 17. srpnja 2026., tu shemu vodi među odobrenima. Novi krizni okviri i dalje pristižu, pa se sastav vrha raspodjele mijenja i nakon razdoblja koje ovaj tekst pokriva.

Napomene

• Izvor. Registar državnih potpora i potpora male vrijednosti, snimka dovršena 2026-07-19 04:01:32. Službeni godišnji iznosi preuzeti su iz izvješća Ministarstva financija za 2023., str. 14.
• Tablica i stupci. odvjet12_znalac.state_aid_awards; recipient_oib, awarded_at, gross_amount_eur, verification_status, company_size i aid_type.
• Obuhvat. Uključene su dodjele od 2017. do 2025. sa statusom Ispravan i pozitivnim gross_amount_eur. Analize primatelja koriste valjane jedanaesteroznamenkaste OIB-e i obuhvaćaju 96.402 od 155.638 uključenih dodjela. Današnja snimka za 2021. i 2022. ne reproducira službene godišnje iznose, pa agregat 2017.–2025. nije potpuna nacionalna vremenska serija.
• Iznos. gross_amount_eur odgovara javnom polju Iznos elementa potpore – EUR. Nije nužno jednak proračunskoj isplati niti predstavlja mjeru učinka.
• Provjera. Retci sa statusom Upozorenje nisu uključeni. Najveći pozitivan zapis među njima iznosi 18,75 mlrd. eura i njegovo bi uključivanje poništilo smisao usporedbe.
• Koncentracija po vrsti. Gornjih 1% zaokružuje se na najmanje jednog primatelja. Četiri prikazane vrste pojedinačno nose najmanje 10% promatranog iznosa.
• Ponavljanje. Primatelj je prisutan obje godine ako ima barem jednu uključenu dodjelu i 2023. i 2024. Rezultat opisuje kontinuitet u današnjoj snimci, ne trajanje pojedinog programa.
• Veličina. company_size se odnosi na pojedinu dodjelu i može se mijenjati kroz vrijeme. Za 15.022 dodjela veličina nije poznata, a njihov iznos doseže 0,88 mlrd. eura.
• Usporedivost izvješća. Godišnje izvješće o državnim potporama za 2024. prvi put odvojeno prikazuje poljoprivredu i ribarstvo, pa njegov naslovni iznos nije izravno usporediv s naslovnim iznosom ranijih izvješća. Isto izvješće zato 2023. iskazuje ponovno, na blizu 2,1 milijarde eura, i pad u 2024. mjeri na 30,4%. Provjera obuhvata u ovom tekstu koristi službeni iznos za 2023. iz izvješća za 2023., jer se uspoređuje s onodobnom snimkom registra.
• Reproducibilnost. Izračuni su u python/state_aid_concentration_build.py, grafikoni u R/state_aid_concentration_charts.R, a službeni referentni niz u data/reference/mfin_state_aid_official_totals_2021_2023.csv. Agregati su spremljeni u outputs/facts/ i outputs/tables/.

Zombači žive na moru

Firma s negativnim kapitalom duguje više nego što vrijedi. Knjigovodstveno je nesolventna. Takvih je najviše na Jadranu. U Istri i Šibensko-kninskoj 34%, u Zadarskoj 33%, u Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj 32%, u Primorsko-goranskoj 31%. Na obali je nesolventna skoro svaka treća firma.

Unutrašnjost je bljeđa. U Brodsko-posavskoj 18%, u Vukovarsko-srijemskoj 20%, u Zagrebačkoj 22%. Grad Zagreb je u sredini, 27%. Bogata turistička obala ima najviše firmi u minusu, a ne siromašni istok. To je slika koju treba objasniti.

Svaka četvrta firma je zombač

Krenimo od razine. Udio firmi s negativnim kapitalom popeo se s 19% (2004.) na vrh od 32% (2012.), pa se spustio na 26% (2024.). Znači, u cijeloj državi svaka četvrta firma duguje više nego što vrijedi.

Moglo bi se prigovoriti da negativan kapital nije uvijek zombi. Neke firme financiraju vlasnici zajmovima, pa im je knjigovodstveni kapital u minusu, a posluju dobro. Zato pojačajmo zombi uvjete. Firma koja je u negativnom kapitalu i posluje s gubitkom. Takvih je i dalje 19% (2024.). Otprilike tri od četiri firme s negativnim kapitalom stvarno gube novac. Nije riječ o bilančnoj fatamorgani.

Zombač živi godinama

Sad dolazi najzanimljivije. Negativan kapital nije trenutačni šok, nego dugotrajno stanje. Kad firma jednom padne u minus, iduće godine je u minusu s vjerojatnošću 82%. Zdrava firma ostaje zdrava u 91% slučajeva. Nesolventnost je gotovo jednako trajna kao i zdravo poslovanje.

Krivulja pokazuje koliko to traje. Pola firmi je i nakon četiri godine još u negativnom kapitalu. Rep je dug, mnogi zombiji žive osam i više godina. Od svih firmi koje uđu u minus, njih 38% se s vremenom oporavi, 23% ugasi, a preostalih 39% je na kraju razdoblja i dalje zombasto. Izlaz iz zombi svijeta je spor u oba smjera.

Sve ovo nije artefakt duljine razdoblja. To potvrđuje jednostavan test. Firme koje su pale u minus između 2005. i 2012. ostaju zombaste jednako uporno kao one iz razdoblja 2013.–2020. (89% naspram 88% godišnje). Trajanje je svojstvo procesa, ne vremena u kojem to promatramo.

Zašto obala? Nekretnine i turizam

Geo-zombi karta i pregled industrijskih djelatnosti pokazuju istu stvar. Najviše nesolventnih firmi je u nekretninama (42%) i turizmu (42%). Obje su djelatnosti kapitalno teške i zadužene. Obje su najviše zastupljene upravo na obali. Hoteli, apartmani i projekti nose puno duga i imovine na svaki euro prihoda, pa im kapital lako padne ispod nule. Na drugom kraju su prerađivačka industrija (22%) i informacije i komunikacije (17%).

Turizam je bio zombast i prije pandemije

Lako je pomisliti da je turizam pozombirao zbog pandemije. Ipak, podatci to ne podupiru. Udio nesolventnih firmi u turizmu bio je 36% do 44% svake godine u razdoblju 2008.–2019. Dakle, visok čitavo desetljeće prije COVID-a. Pandemija je 2020. dodala skok na 46%, ali ona nije stvorila problem.

U Hrvatskoj se ne bankrotira

Vratimo se na početnu zagonetku. Zašto firme godinama ostaju u minusu? Jer rijetko koja ikad prođe formalni kraj. Kroz stečaj je u cijeloj povijesti registra prošlo tek 2.468 firmi, kroz likvidaciju sličan broj. Firme ne bankrotiraju, nego se tiho odjave ili jednostavno nastave predavati (GFI) izvještaje iz godine u godinu, u minusu.

Podatci ne mogu reći je li sustav osmišljen tako da drži firme nemrtvima. Mogu reći samo da ih drži. Svaka četvrta firma duguje više nego što vrijedi, na obali skoro svaka treća, i takva ostane u prosjeku četiri godine. U Hrvatskoj se ne bankrotira. Polako se zombira.

Napomene

• Izvor. FINA, Godišnji financijski izvještaji (GFI), 2002. do 2024. Sudski registar za status i datum brisanja firme.
• Glavna mjera. Negativan kapital znači da su ukupne obveze veće od imovine, odnosno da je knjigovodstveni kapital i rezerve firme ispod nule. Mjera se računa iz bilance i ne treba podatak o kamatama.
• Uzorak. Nefinancijske firme s predanom bilancom, iz svih djelatnosti osim financijskih. Udjeli se računaju na firme koje u toj godini imaju bilancu.
• Djelatnosti. Graf po djelatnosti prikazuje imenovane djelatnosti. Zbirna kategorija ostale uslužne djelatnosti ima tehnički najviši udio (44%), no riječ je o rezidualnoj skupini bez jasne priče, pa se tekst drži imenovanih djelatnosti, nekretnina i turizma.
• Trajanje. Spell je neprekinuti niz godina u kojima je firma u negativnom kapitalu. Krivulja je Kaplan–Meier procjena, a događaj je izlazak iz minusa (oporavak ili gašenje). Firme koje su na kraju razdoblja još u minusu su cenzurirane.
• Robusnost. Nalaz o trajanju vrijedi i uz strože definicije. Uz negativan kapital + gubitak udio je ~19%, a godišnja upornost 64%. Uz HNB-ovu definiciju zombija (poslovni rezultat manji od 6% financijskog duga dvije godine zaredom, uz gubitak i dob iznad 3 godine) udio je ~10%, a upornost 66%. Razina se mijenja s definicijom, priča o trajanju ostaje.
• Što treba oprezno čitati. Negativan kapital može nastati i zbog zajmova vlasnika, pa ga strože mjere iznad ograđuju. Oporavak može biti dokapitalizacija ili revalorizacija, ne nužno stvarni preokret. Gašenje je brisanje iz registra unutar oko tri godine od zadnjeg izvještaja. Podatak o blokadi računa na razini firme nije javan.
• Literatura.
  • Adalet McGowan, Andrews i Millot (2017.), The Walking Dead? Zombie Firms and Productivity Performance in OECD Countries, o zombi firmama i produktivnosti.
  • Banerjee i Hofmann (2018.), The rise of zombie firms: causes and consequences, BIS, o rastu i sudbini zombi firmi.
  • HNB (2021.), Financijska stabilnost 22, Okvir 4, o mjerenju zombi firmi u Hrvatskoj bez pouzdanih kamata.
• Skripte. scripts/zombie_pull_v2.R, scripts/zombie_analysis_v3.R, scripts/zombie_analysis_v4.R, scripts/zombie_fig_map.R, scripts/zombie_figs.R. Provjereni mapping stupaca u _workflow/gfi-variable-map.md.

Veliki osumnjičenici nisu na vrhu

Trgovina je najveći prihodovni sektor, a neto marža joj se jedva pomiče, plus 0,2 postotna boda. Za usporedbu, kockanje raste plus 10,2, a upravljačko savjetovanje plus 15,9. Jaz između optuženika i stvarnoga krivca za proširenje marže je najbitniji kut u ovoj priči.

U brojkama, trgovina 3,9% → 4,1% (plus 0,2 postotna boda). Energetika raste 3,4% → 4,4% (plus 1,0). Smještaj i ugostiteljstvo 6,4% → 7,3% (plus 0,9). Navedeni sektori prema ovoj mjeri nisu pobjednici. Neto marža hvata ono što ostane nakon svih prihoda i rashoda razdoblja. Na pitanje tko je najviše proširio neto prostor, odgovor nije trgovina!

Gdje su marže? GFI daje prvi trag kroz neto maržu po sektorima. Onda se spuštamo niz NKD razine, gdje pobjednici više nisu sektori, nego sektorske niše. U GFI-jevima se ne vide količine, pa se po toj osnovi ne može reći tko je dizao cijene. Zato koristimo i Eurostatove output-cijene. Ne izdvajamo olako krivca, (djelatnost) na temelju jednog broja. Označavamo ga tek kad se poklope tri signala, rast cijena, rast neto marže i rast neto rezultata.

Ugodna rekreacija

Na najširoj razini najveći skok je u umjetnosti i rekreaciji. 8,4% → 16,0% (plus 7,5 postotnih bodova). Dvostruko jače od drugoplasiranih. Stručne djelatnosti i vodoopskrba dijele drugo mjesto s oko plus 3,6, nekretnine rastu plus 2,7, a prijevoz i skladištenje plus 2,6.

Razina 2 spušta priču na upravljanje i klađenje

Na dvije znamenke vrh preuzimaju upravljačke djelatnosti i savjetovanje. 16,9% → 32,7% (plus 15,9 postotnih bodova). Iza njih su kockanje i klađenje, 13,5% → 23,8% (plus 10,2), pa proizvodnja električne opreme, 6,0% → 14,0% (plus 8,0). Agregatna rekreacija se tako dijeli na klađenje i sportsko-zabavne niše.

Razine 3 i 4 vraćaju industrijske niše na vrh

Na tri znamenke vrh preuzima proizvodnja elektromotora, generatora i transformatora. 5,9% → 17,0% (plus 11,1 postotnih bodova), a slijede skupljanje otpada, minus 6,4% → 4,1% (plus 10,5), i kockanje i klađenje, 13,5% → 23,8% (plus 10,2).

Na četiri znamenke slika se (HD) izoštrava. Elektromotori vode s 6,9% → 21,6% (plus 14,7 postotnih bodova), skupljanje neopasnog otpada ide minus 6,9% → 3,7% (plus 10,7), a kockanje i klađenje ostaje treće.

IO cijene vraćaju prijevoz i smještaj u fokus

Spojimo GFI s Eurostatovim output-cijenama. To omogućuje primjenu tri signala s početka. Ne tražimo najveći skok marže, nego djelatnosti u kojima cijene, neto marža i neto rezultat rastu zajedno.

Na detaljnom NKD-u najveći rast cijena među takvim kandidatima ima vodeni prijevoz. plus 105%. Slijede smještaj plus 79%, energetika plus 61%, hrana i piće plus 42% i putničke agencije plus 39%.

To ne dokazuje da je rast cijena završio u maržama. Ali sužava listu. Ako tražimo gdje se cjenovni val najvjerojatnije pretvorio u bolji rezultat, prvo gledamo prijevoz, smještaj, energetiku, dio turizma, savjetovanje u upravljanju i nemetalne minerale. Trgovina ni ovdje ne iskače. Podaci djelomično potvrđuju fokus na energiju i dio turizma, no ne i na trgovinu.

Na široj sektorskoj razini rudarstvo je ekstrem. Cijene rastu plus 39%, a marža plus 15,9 postotnih bodova. Ali s manje od 1 mlrd. prihoda radi se o maloj bazi.

Financije i rudarstvo mijenjaju tablicu, ali ne i priču

Ako se lista čita doslovno, financije i osiguranje imaju najveći skok. 30,6% → 54,1% (plus 23,5 postotnih bodova). Rudarstvo također skače. 1,5% → 17,4% (plus 15,9).

Upravo zato izbacujemo financije i rudarstvo, jedno zbog neusporedivosti, drugo zbog male baze. Karta koja svakoga proglasi krivim i nije neka karta. Financijski sektor nije usporediv s ostatkom gospodarstva, a rudarstvo ima manje od 1 mlrd. prihoda u 2024.

Za bolje ciljanje, ne protiv mjere

Dok zakon prolazi saborsku proceduru, ovo je empirijski sloj koji raspravi nedostaje. Nije presuda o mjeri, nego karta za bolje ciljanje. Rasprava se vodi na agregatu, a istina je u NKD detaljima.

Napomene

• Izvor. FINA GFI, 2021. i 2024. Eurostat, tablice sts_inpp_m i sts_sepp_q, Hrvatska, 2021. i 2024.
• Porezna mjera. Vlada RH, Mjere antiinflacijske politike, svibanj 2026. Porez 50% na dio dobiti iznad prosjeka bruto marže 2023.–2025. uvećanog za toleranciju od 15%, za srednje i velike obveznike poreza na dobit, uz izuzeće izvoznika.
• Mjera. Agregatna neto marža. Neto rezultat razdoblja podijeljen poslovnim prihodima, zbrojeno na razini djelatnosti.
• NKD razine. Sektor je najšira razina. Razina 2 su odjeljci, razina 3 skupine, razina 4 razredi.
• Uzorak. Sektorski rang isključuje financije i osiguranje te sektore s manje od 1 mlrd. poslovnih prihoda u 2024. Detaljni NKD grafovi isključuju financije i osiguranje te djelatnosti s manje od 500 mil. poslovnih prihoda u 2024.
• Cijene. Eurostatove output-cijene su godišnji prosjek mjesečnih industrijskih proizvođačkih cijena i kvartalnih cijena usluga proizvođača za Hrvatsku.
• Cjenovni graf. Uključuje detaljne NKD/NACE djelatnosti s najmanje 500 mil. poslovnih prihoda u 2024. i s rastom cijena, neto marže i neto rezultata.
• Oprez. Ovo je neto marža, ne EBITDA marža i ne cjenovna marža. Mjera može hvatati jednokratne stavke, poreze, gubitke i postpandemijski bazni efekt.
• Oprez. Eurostatova pokrivenost nije jednaka za sve djelatnosti. Ovo nije CPI/HICP i nije procjena količina.
• Oprez. Stupci za prihod i neto rezultat provjereni su za ovu dijagnostiku, ali treba širi audit prije jačeg kauzalnog zaključka.
• Skripte. python/sector_margin_growth_2021_2024.py, python/sector_margin_growth_charts.py, python/price_margin_winners.py, python/price_margin_charts.py.

Tipična firma duguje malo, sve firme zajedno puno

Prva dimenzija je veličina. Sve firme zajedno duguju 37% prihoda (2008.) → 32% (2024.). Pad nije bio ravnomjeran. Omjer se najprije popeo do 50% (2016.), pa se spustio nakon 2020.

Tipična firma izgleda sasvim drukčije. 8,0% (2008.) → 6,6% (2024.). Ali nije svaka firma tipična. Najzaduženija četvrtina ima oko 42% (2024.), a kod najzaduženijih deset posto dug premašuje cijeli godišnji prihod. Zato ukupna brojka nije slika prosječne firme. Ona je slika koncentracije. Najviše duga nose najveće firme.

Neprofitabilne firme nose najteži teret

Druga dimenzija je profitabilnost. Logika je jednostavna. Profitabilnije firme ulaganja plaćaju iz vlastite dobiti, pa im treba manje duga. Podatci to potvrđuju, ali ne posve.

Podijelimo firme u pet skupina po profitabilnosti. Kod najslabije petine tipičan dug je 60% prihoda. U sredini pada na ~7%, a kod najprofitabilnije petine na 0%. Mnoge vrlo profitabilne firme uopće nemaju dug.

Pa ipak, te najprofitabilnije firme zajedno duguju 48%. Mali broj velikih, profitabilnih firmi ima puno duga. Opet ista priča. Tipična firma nisko, sve zajedno visoko.

Nekretnine su najzaduženije u odnosu na prihod, ali dug je raspoređen po mnogim sektorima

Treća dimenzija je sektor, i tu je stvar jasna. Sektor nekretnina nosi dug od 325% godišnjih prihoda (2024.). Slijede smještaj i ugostiteljstvo (75%) i građevinarstvo (68%). Administrativne usluge, stručne djelatnosti, poljoprivreda i prijevoz kreću se 39% do 45%.

To je omjer tereta, koliko duga sektor nosi na svaki euro prihoda, a ne mjera toga gdje leži najveći dio ukupnog duga. Nekretnine po prirodi posla nose više imovine i duga u odnosu na prihod. Ali kad umjesto omjera mjerimo koliki udio ukupnog financijskog duga otpada na svaki sektor, slika se širi.

Građevinarstvo nosi 19% ukupnog financijskog duga, prerađivačka industrija 15%, trgovina 13%, nekretnine 11%, a smještaj i ugostiteljstvo 10%. Nekretnine imaju najveći omjer tereta, ali sam dug raspoređen je široko, po običnim sektorima poput građevinarstva, industrije i trgovine, a ne nagomilan u nekretninama.

Dug je koncentriran, ali uglavnom dugoročan

Sad znamo gdje je dug. Ali je li opasan? Dijelom ovisi o tome koliko brzo dospijeva. Ročnost ne izgleda opasno. Kratkoročni dug je oko 32% (2024.), gotovo isto kao 2008. Najviše je dosegao 37% (2016.).

To ne znači da je rizik refinanciranja malen. Znači da ga ne treba preuveličati. Većina duga knjižena je kao dugoročna obveza.

Ročnost po djelatnostima ipak dodaje nijansu. U građevinarstvu je kratkoročno oko 20% financijskog duga, u nekretninama 26%, u smještaju i ugostiteljstvu 28%, a u trgovini 44%. Trgovina zato nema ekstreman omjer duga i prihoda, ali ima veći kratki dio u velikom stanju duga.

Ulaganja nestaju kad dug prijeđe godišnji prihod

Četvrta dimenzija su investicije. Ovdje gledamo promjenu dugotrajne imovine kroz firmu, podijeljenu dugotrajnom imovinom iz prethodne godine. Nije savršen CAPEX, ali je dobar prvi trag.

Kad firma u godinu ulazi s dugom od 0% do 10% prihoda, agregatna neto promjena dugotrajne imovine iznosi 5,7%. Kod duga od 10% do 50% pada na 4,1%. Kod 50% do 100% pada na 1,8%. Iznad 100% prihoda gotovo nestaje. 0,03%.

To nije kauzalni test. Visok dug može značiti da je investicijski ciklus već odrađen. Može značiti i da firma nema prostora za novi projekt. Ali kao dijagnostika financijske frikcije nalaz je jasan. Umjeren dug podržava investiranje. Velik dug ne.

Dug najviše koči ulaganje kad je marža slaba

Za investicije nije važno samo koliko duga. Nego koji dug, kod koje firme, uz koju zaradu. To je debt-overhang logika. Dug postaje smetnja za nova ulaganja kad kreditori imaju prvo pravo na budući novac firme, a firma nema dovoljno marže da istodobno otplaćuje dug i financira novu investiciju.

Kod firmi s jakom maržom ulaganje ostaje pozitivno u svim razredima duga. Čak i kod duga iznad godišnjeg prihoda iznosi plus 2,2%. Kod firmi sa slabom maržom ulaganje pada u minus. U razredu 50% do 100% duga/prihoda ulaganje je minus 0,7%, a iznad 100% je minus 0,2%.

Zaključno. Dug nije loš sam po sebi. Financira imovinu, hotele, strojeve, skladišta i projekte. Problem počinje kad se dug spoji sa slabom maržom i kratkim rokom otplate. Tu se odražava prava financijska frikcija. Ne u prosječnoj firmi, nego u dijelu bilanci gdje dug već uzima prostor za nove investicije.

Napomene

• Izvor. FINA, Godišnji financijski izvještaji (GFI), 2008. do 2024.
• Mjere. Tipična firma je medijan, firma u sredini. Sve firme zajedno je agregatni omjer, zbroj duga svih firmi podijeljen zbrojem njihovih prihoda. Petina znači da su firme poredane po profitabilnosti i podijeljene u pet jednakih skupina.
• Uzorak. Aktivne nefinancijske firme s pozitivnim poslovnim prihodima, iz svih djelatnosti osim financijskih. Od ~80.000 do ~142.000 firmi godišnje.
• Financijski dug. Obveze prema bankama i drugim financijskim institucijama, zajmovi, depoziti i slično. Zbrajamo dugoročni i kratkoročni dio.
• Profitabilnost. Neto marža, dobit poslovne godine podijeljena poslovnim prihodima.
• Ulaganje. Neto promjena dugotrajne imovine između dvije uzastopne firmine godine, podijeljena dugotrajnom imovinom iz prethodne godine. To nije bruto capex. Može uključiti prodaje, amortizaciju, revalorizacije i promjene u obuhvatu bilance.
• Što nije uključeno. Pokriće kamata (koliko zarada pokriva kamate) nije prikazano jer kamatni trošak još nije pouzdano izmjeren.
• Literatura.
  • Myers (1977.), Determinants of corporate borrowing, o debt-overhang problemu.
  • Myers (2001.), Capital Structure, o pecking-order motivu.
  • Martinis i Ljubaj (2017.), Corporate Debt Overhang in Croatia, HNB, o prezaduženosti hrvatskih firmi.
  • Pepur, Ćurak i Poposki (2016.), Corporate capital structure: the case of large Croatian companies, o velikim firmama.
  • Šarlija i Harc (2016.), Capital Structure Determinants of Small and Medium Enterprises in Croatia, o malim i srednjim poduzećima.
  • Kocabaş i Saiz (2026.), Navigating credit dynamics, ECB, o kreditnim šokovima i investicijama kroz AnaCredit.
  • Drechsel (2026.), Monetary policy under multiple financing constraints, ECB, o višestrukim financijskim ograničenjima.
• Skripte. python/import_gfi_db_afs_codebook.py, python/debt_structure_build.py, python/debt_structure_charts.py.

Recesija se vidi u radnim mjestima, ne u broju firmi

Minus 127.000 radnih mjesta. Tijekom recesije (2009. do 2014.) broj firmi je rastao (više o obuhvatu u Napomenama), a zaposlenost padala. 982.000 (2008.) → 855.000 (2014.), minus 13%. Oporavak dolazi tek nakon 2015. Do 2024. broj zaposlenih je porastao do ~ 1,15 milijuna, iznad pretkrizne razine. Firme su preživljavale. Rezale su ljude. Firmi sve više, radnih mjesta manje.

Sve više firmi, sve više u uslugama

Trgovina ostaje najbrojnija (oko 28.000 firmi), ali stagnira. Rast vode stručne djelatnosti (13.000 → 26.000), građevinarstvo (13.000 → 24.000), smještaj i ugostiteljstvo te informacije i komunikacije. Struktura se pomiče prema uslugama i znanju.

Industrija drži vrh, građevina pada i ustaje, turizam eksplodira

Prerađivačka industrija je najveći poslodavac (oko 260.000), uz blagi pad (minus 5%). Građevina je drama. 118.000 → 74.000 (minus 37%). Pa natrag na 135.000. Turizam udvostručuje. 45.000 → 96.000 (plus 113%).

Tko je dobio, a tko izgubio radna mjesta

Realokacija u jednoj slici. Dobitnici. Zdravstvo plus 164%, turizam plus 113%, informacije plus 74%. Gubitnici. Rudarstvo minus 49%, nekretnine minus 40%, financije minus 37%. Klasici stoje. Industrija minus 5%, trgovina minus 1%.

Realokacija ocrtava RH model rasta. Strukturno preslagivanje. Težište se seli s industrije i građevine na turizam i usluge. To je i snaga (novi poslovi, oporavak iznad pretkrizne razine) i rizik (rast sve više počiva na turizmu, osjetljivom na vanjske šokove). Je li takva struktura i poduzetnička, otvoreno je pitanje.

Napomene

• Izvor. GFI baza, razdoblje 2002. do 2024.
• Broj firmi. Poduzeća koja su predala GFI te godine (uključuje firme bez zaposlenih).
• Zaposleni. employeecounteop (kraj razdoblja), zbroj po djelatnosti.
• Djelatnost. NKD 2007. područje (nacerev21, A do U).
• Oprez. Rast broja firmi dijelom odražava širi obuhvat baze. Zaposlenost je robustnija mjera.
• Oprez (zdravstvo). Podaci za zdravstvo iz GFI baze ne poklapaju se s onima DZS-a. DZS obuhvaća sve zdravstveno osoblje te zaposlene u dentalnoj zaštiti i veledrogerijama, pa rast zaposlenosti u zdravstvu treba čitati opreznije. Na nepodudarnost upozorio je Zoran Aralica.

Izvor. FINA, Godišnji financijski izvještaji (db_afs). Izračun. AI.econ. Skripte. python/sectors_build.py, python/sectors_charts.py.

Rast u dva naleta, dvaput prekinut

Stope rasta su sigurnije od razina, pa krenimo od njih. Rast nije bio ravnomjeran. Socijalizam je gurao liniju plus 5,0% godišnje (1952. do 1986.), poslijeratni oporavak jednako jako, plus 5,0% (1993. do 2008.). Novije razdoblje drži plus 4,0% (2014. do 2025.).

Pa dva razdoblja kad je linija padala. Prva kriza minus 6,9% godišnje (1986. do 1993.), druga minus 1,4% (2008. do 2014.). Prije rata sporije i od niske baze. Habsburško plus 1,6% (1870. do 1900.), međuratno plus 1,8% (1920. do 1939.).

I tu opet oprez. Smjer je siguran, brojke nisu.

Šest padova, ni jedan isti

Sad svaki pad izbliza. Za svaki vrijedi isto pravilo. Smjer je siguran, dubina je procjena.

Rat 1914. i rat 1940. Dvije rupe, ne dvije brojke. Prvi svjetski rat prekida liniju između 1914. i 1919., drugi između 1940. i 1946. Tu nema podataka, pa linija stoji prekinuta. Sigurno je da je bilo loše. Koliko?

Blokada 1949. do 1952. Indeks 19 (1949.) → indeks 16 (1952.), oko minus 16%. Raskol s Informbiroom i blokada Istočnog bloka. Ali za ovu dionicu postoji samo jedan izvor (Tica), prije nego Maddison (Milanović zapravo, iz sjene) preuzme niz 1952. Smjer je dosljedan unutar ove dionice. Ipak drugi ga izvori ne potvrđuju, pa samu dubinu uzmite kao grubu. Zato na glavnom grafuu i nosi oznaku samo Tica.

Nakon blokade slijedi najstrmiji uspon u nizu. Indeks 16 (1952.) → indeks 84 (1986.). Otprilike peterostruko u jednoj generaciji, ali na sintetskoj razini, jugoslavenske stope prenesene na Hrvatsku (više u Karti pouzdanosti). Pa Tito umre i linija stane. Indeks 84 (1986.) je vrh koji linija dugo neće prijeći.

Letargija 2008. do 2014. Indeks 105 (2008.) → indeks 97 (2014.), minus 8%, plitko. Ali šest godina dugo. Financijska kriza pa duga domaća recesija drže liniju u mjestu pola desetljeća. Ovo je najpouzdanije izmjeren pad u nizu, jer se računa na modernim Eurostatovim podatcima. I baš trajanje, ne dubina, ostavlja sektorski trag.

Pandemija 2020. Indeks 119 (2019.) → indeks 110 (2020.) → indeks 125 (2021.). Pad pa skok u dvije godine, najbrži povratak u nizu. U ovo čvrsto vjerujemo, jer je na Eurostatovim podatcima. Linija nastavi do indeksa 150 (2025.).

I tu je dubina vs. trajanje. Prva kriza duboka i kratka, druga plitka i duga, pandemija blitz+duboka. Ni jedan pad nije kao prošli. Najveći od svih, onaj devedesetih, ostavljamo za kraj. On je i najveći i najnesigurniji. Zato traži posebni tretman.

Što je starije, to je tanje, osim devedesetih

Prije nego zumiramo devedesete, još malo opreza. Sve prije 1952. je rekonstrukcija. Evo karte pouzdanosti, dionicu po dionicu.

Socijalizam (1947. do 1990.). Najlakše ga je obnoviti, postoje gotovi predlošci. Ali kako linija sad stoji, počiva na jugoslavenskim stopama prenesenima na Hrvatsku, ne na izravnom hrvatskom mjerenju.

Međuratno (1920. do 1939.). Tanje. Više procjena koje se razilaze, što je onaj pojas oko rane linije na glavnom grafu.

Prije Prvog rata (do 1910.). Najtanje. Desetljetne točke iz širih habsburških rekonstrukcija (Good), nisu specifične za Hrvatsku nego pripadaju cijeloj regiji pa su pripisane.

Ratne rupe (1914. do 1919., 1940. do 1946.). Nema podataka. Tehnički rečeno, NA.

Tranzicija (devedesete). Najspornija od svih. Njoj sad.

Devedesete, naša najveća i najnesigurnija točka

Devedesete nisu godine za vjerovati brojkama. Pad je golem, to nitko ne spori. Ali koliko točno, ovisi o tome gdje stavite vrh. Odnosno, ubodete prstom.

Od 1986. (indeks 84) pad je minus 39%, od 1990. (indeks 76) minus 32%. Razlika je samo u izboru početne godine. Procjena koju jedan kasniji pregled drži najpouzdanijom za to razdoblje (Miljković, 1992.) vrh stavlja na 1989., ne na 1990., što daje pad od oko minus 37%.

Zabilježeni pad k tome vjerojatno precjenjuje stvarni. Dio gospodarstva preselio se u sivu zonu koju statistika ne hvata. Opće mjesto literature o tranziciji je da zabilježeni pad redovito precjenjuje stvarni. Za koliko, razlikuje se od zemlje do zemlje.

A slaganje izvora?

Maddison, Penn World Table i Svjetska banka svi pokazuju isti pad, oko minus 33% od 1990., u skladu s našom procjenom. Zvuči kao potvrda? Nije. Sva tri u konačnici uzimaju iz istog izvora i zato dijele istu pristranost. Njihovo slaganje utvrđuje smjer i grubo vrijeme, ne dubinu. Smjer je siguran. Dubini vjerujemo najmanje.

Pa ipak, linija se vrati. Vrh iz 1980-ih dosegnut je tek 2003., četrnaest do sedamnaest godina ovisno o izboru vrha. Toliko da bi se linija vratila tamo gdje je već bila.

Raznolikost padova, ne njihova dubina

Ogradimo zaključak pošteno.

Povratak sam po sebi nije velika vijest. Svako gospodarstvo koje preživi na kraju ide prema gore. K tome, niz je ulančan na novije podatke koji jesu rasli, pa je povratak dijelom ugrađen u samu konstrukciju linije. Dubine padova su nesigurne, posebno ona devedesetih. O razini prema EU ili o konvergenciji iz ovog niza ne govorimo. Za to bi trebao usporedni niz i to nam je trenutno previše.

Ono što ovaj niz pouzdano govori je nešto drugo. Ne kolika je svaka kriza bila, nego koliko su bile različite, i koliko je svaki put trebalo da se linija vrati, od jedne godine do sedamnaest. To je najsigurniji zaključak.

Napomene

• Bazna godina i stope. Indeks 2015. = 100. Stope rasta po razdoblju iz outputs/tables/gdp_growth_eras.csv.
• Spajanje. Jedna linija, spojena iz tri niza po stopama rasta, ne po razinama. Eurostat (nama_10_pc) od 1995., Maddison 2023. za 1952. do 1994., Tica (2004.) unatrag do 1910., pa desetljetne točke do 1870. koje Tica preuzima od Gooda (1994.). Spajanje razina stvorilo bi lažne skokove jer su jedinice različite.
• Što se da popraviti. Socijalizam je najlakši, republički društveni proizvod postoji pa se niz može presložiti na hrvatske podatke umjesto na prenesene jugoslavenske stope. Međuratno počiva na starijim procjenama nacionalnog dohotka (Vinski, Stajić) i ostaje tanje. Prije 1910. nema hrvatskih nacionalnih računa, samo regionalne habsburške procjene (Good). Ratne rupe i rekonstruirane devedesete ostaju otvoreni zadatci.
• Devedesete. Dubina ovisi o izboru vrha (1986., 1989. ili 1990.). Miljković (1992.) i kasniji pregled (Bićanić i Tuđa, 2014.) vrh stavljaju na 1989. Maddison, PWT i Svjetska banka dijele isti izvor, pa potvrđuju smjer, ne dubinu. Zabilježeni pad vjerojatno precjenjuje stvarni, koliko se ne zna.
• Razine. Sintetske (ulančane stope), pa ih iznosimo oprezno i bez usporednog niza.

Izvori. Eurostat (nama_10_pc), Maddison Project 2023, Tica (2004.) i Good (1994.), uz Miljković (1992.) i Bićanić i Tuđa (2014.) za devedesete. PWT i Svjetska banka kao provjera. Registar izvora. data/reference/gdp_sources.json. Skripta. scripts/update_gdp.R.