Svi naši usponi i padovi

Hrvatski BDP po stanovniku, 155 godina u jednoj liniji. Sedam padova i sedam povrataka znamo sigurno, dubine ne.

Hrvatski BDP po stanovniku stane u jednu liniju, od 1870. do danas. Kroz dva svjetska rata, dvije države koje su nestale i pet kriza. Sedam puta padne, sedam puta se vrati.

Odmah razjasnimo dvije stvari. Smjer linije je siguran, a točne brojke puno manje. Da je do svakog pada došlo, i kad otprilike, znamo pouzdano. Koliko je dubok bio, puno manje. Zato nesigurnost ne guramo u napomene na dnu. Ugradili smo je u prvi (i najvažniji) graf. Tako je vidi i onaj koji do napomena uopće ne stigne.

BDP po stanovniku, spojeni indeks (2015. = 100), od 1870. do 2025. Nesigurnost je ucrtana u liniju.

Pogledajte što je nesigurno. Pojas oko linije pri početku je raspon procjena. Tu se izvori razilaze. Kružići prije 1910. desetljetne su procjene, ne godišnji podatci. Sive rupe su ratne godine bez službenih podataka. Narančasta isprekidana dionica devedesetih je rekonstrukcija. A za dio oko 1950. postoji samo jedan provjerljiv izvor.

Linija se popne oko 26 puta. Indeks 6 (1870.) → indeks 150 (2025.). U ovu brojku ne vjerujemo doslovno, jer su razine sintetske, spojene iz tri niza (više u Napomenama). Sigurno je nešto drugo. Raspored padova i povrataka, i koliko je linija svaki put trebala da se vrati.

Rast u dva naleta, prvi jači

Prosječni godišnji realni rast BDP-a po stanovniku, po razdoblju. Granice razdoblja prate lomove rasta, ne osjećaj.

Stope rasta su sigurnije od razina, pa krenimo od njih. Rast dolazi u dva naleta, ali ne jednaka. Uspon socijalizma nosi plus 6,1% godišnje (1952. do 1980.), poslijeratni oporavak plus 5,0% (1993. do 2008.), novije razdoblje plus 4,0% (2014. do 2025.). Svaka je epizoda rasta sporija od prethodne, a tempo prve se nakon 1980. više nikada ne postigne.

Granice ne stavljamo od oka. Formalni testovi na nizu od 1952. do 2015. nalaze lomove rasta 1980., 1994. i 2009. (Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, 2016.), pa uspon režemo na 1980. Da smo rezali na vrhu razine, 1986., zastoj osamdesetih ušao bi u prosjek uspona i obje bi epizode rasta izgledale jednako, po 5,0% godišnje. Ta jednakost bi bila posljedica izbora granice.

Između epizoda rasta linija stoji ili pada. Zastoj minus 0,9% godišnje (1980. do 1990.), slom minus 12,3% (1990. do 1993.), letargija minus 1,4% (2008. do 2014.). Do 1939. sporije i od niske baze. Habsburško plus 1,6% (1870. do 1900.), međuratno plus 1,8% (1920. do 1939.). Taj prosjek izglađuje cijelu depresiju. O njoj niže.

I tu opet oprez. Smjer je siguran, brojke nisu.

Sedam padova, nijedan isti

Sad svaki pad izbliza. Za svaki vrijedi isto pravilo. Smjer je siguran, dubina je procjena.

Rat 1914. i rat 1940. Dvije rupe, ne dvije brojke. Prvi svjetski rat prekida liniju između 1914. i 1919., drugi između 1940. i 1946. Tu nema podataka, pa linija stoji prekinuta. Sigurno je da je bilo loše. Koliko?

BDP po stanovniku do 1952. Kružići su desetljetne procjene, sive trake ratne rupe i depresija.

Depresija 1929. do 1932. Siva traka između dvaju ratova. Indeks 16 (1929.) → indeks 13 (1932.) (oko minus 18%), s dvostrukim dnom, 1932. pa loša žetva 1935. U tada agrarnu RH svjetska kriza ne ulazi kroz tvornice, nego kroz cijene. Cijene poljoprivrednih proizvoda gotovo se prepolove, nominalni dohodak padne oko 40%, a realni proizvod, ovaj na grafu, oko 18% (Gnjatović, 2017.). Isti dug seljak zato vraća s dvostruko više robe (Gnjatović i Aleksić, 2011.). Razinu iz 1929. linija opet dosegne tek 1938. Devet godina. Jedini pad u nizu koji nije došao ni iz rata ni iz domaće politike, nego uvezen izvana. Inače, Hrvatskih procjena za tridesete nema, međuraće nosi jugoslavenske stope (više u Napomenama).

Blokada 1949. do 1952. Indeks 19 (1949.) → indeks 16 (1952.) (oko minus 18%). Ista dubina kao depresija, posve drugi uzrok. Raskol s Informbiroom i blokada Istočnog bloka. Povratak 1955., šest godina. Ali za ovu dionicu postoji samo jedan provjerljiv izvor (Tica), prije nego što niz 1952. preuzme Maddison (u podlozi je Milanovićeva rekonstrukcija hrvatske serije). Drugih procjena ima, Stipetić i Vinski, ali bez objavljenog računa, pa su za provjeru neupotrebljive (Bićanić, 2012.). A autori jedine novije rekonstrukcije vlastiti niz počinju tek 1952., prvom godinom koju drže dovoljno pouzdanom (Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, 2016.). Smjer je unutar razdoblja dosljedan. Dubinu treba uzeti kao grubu (procjenu). Zato na glavnom grafu i nosi oznaku samo Tica.

BDP po stanovniku, 1949. do 1986. Sive trake, blokada Informbiroa i zastoj od 1980.

Nakon blokade slijedi najstrmiji uspon u nizu. Indeks 16 (1952.) → indeks 83 (1980.). Otprilike peterostruko u jednoj generaciji, ali na sintetskoj razini (kartu pouzdanosti donosimo niže). Onda, 1980., rast stane. Iste godine umre Tito, ali objašnjenje nije u tome. Jeftini strani krediti koji su uspon financirali nestaju u svjetskoj dužničkoj krizi 1979. i 1980. Zemlja potpisuje prvi uvjetovani aranžman s MMF-om. Kreće stabilizacija s devalvacijom (Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, 2016.). Sljedećih šest godina linija se jedva miče. Najvišu točku, indeks 84, dosegne 1986. To je vrh koji dugo neće prijeći. Pad koji slijedi najveći je u nizu i najnesigurniji, pa ga ostavljamo za poseban odjeljak. Prije njega dva novija pada, izmjerena najpouzdanije.

Letargija 2008. do 2014. Indeks 105 (2008.) → indeks 96 (2012.) (oko minus 9%), plitko. Ali dugo. Financijska kriza pa duga domaća recesija drže liniju u mjestu šest godina. Dno je 2012., stajanje traje do 2014., a vrh iz 2008. linija prijeđe tek 2017. Ovo je najpouzdanije izmjeren pad u nizu, jer se računa na Eurostatovim podatcima. I baš trajanje, ne dubina, ostavlja sektorski trag. O njemu smo također nešto pisali na ovome blogu.

BDP po stanovniku, 2008. do 2025. Sive trake, financijska kriza i COVID.

Pandemija 2020. Indeks 119 (2019.) → indeks 110 (2020.) → indeks 125 (2021.). Pad pa skok u dvije godine, najbrži povratak u nizu. U ovo nije teško povjerovati, jer je na Eurostatovim podatcima. Linija nastavi do indeksa 150 (2025.).

Ispod ovih sedam postoje i neki “trzaji”, 1927., 1956., zastoj 1980-ih, 1999. Nijedan ne prijeđe minus 5%, dobro ispod praga od oko 7% iz Napomena, pa ih ne brojimo.

I tu se dubina razdvoji od trajanja. Depresija i blokada podjednako duboke, jedna se vraća devet godina, druga šest. Letargija plitka, a na vrh se čeka devet godina. Pandemija duboka i gotova u dvije. Nijedan pad nije kao prošli. Najveći od svih, onaj devedesetih, tek slijedi.

Što je starije, to je tanje, osim devedesetih

Prije nego što zumiramo devedesete, još malo opreza. Sve prije 1952. je rekonstrukcija. Evo karte pouzdanosti, dionicu po dionicu.

Socijalistička dionica niza (1947. do 1990.). Čvršća nego što izgleda. Stope od 1952. su hrvatske, republičke, iz Milanovićeve rekonstrukcije za Maddisonov projekt. Provjerili smo, razlikuju se od stopa svake druge republike u svakoj godini, dakle nisu jugoslavenski prosjek pripisan Hrvatskoj. Slabosti su druge dvije. Socijalizam je mjerio društveni proizvod, uži pojam bez dijela usluga, pa se ovdje stope tog agregata ulančavaju na BDP (više u Napomenama). I cijela dionica ovisi o razini izabranoj za 1990., o sidru na koje je vezana.

Međuratno (1920. do 1939.). Tanje. Više procjena koje se razilaze, što je onaj pojas oko rane linije na glavnom grafu. Depresiju ipak pokazuju svi. Oba ruba pojasa padaju od 1929. do 1932., razilaze se samo oko dubine.

Prije Prvog rata (do 1910.). Najtanje. Desetljetne točke iz širih habsburških rekonstrukcija (Good), nisu specifične za Hrvatsku nego pripadaju cijeloj regiji, pa su Hrvatskoj pripisane.

Ratne rupe (1914. do 1919., 1940. do 1946.). Nema podataka.

Tranzicija (devedesete). Najspornija od svih. O njoj sad.

Devedesete, najveći i najnesigurniji pad u nizu

BDP po stanovniku oko sloma devedesetih. Pad ovisi o vrhu s kojeg se mjeri i o razini uzetoj za 1990.

U devedesetima brojkama nije za vjerovati. Pad je velik, to nitko ne spori. Ali koliko točno, ovisi o tome gdje stavite vrh. Odnosno, gdje ubodete prstom.

Od 1986. (indeks 84) pad je minus 39%, od 1990. (indeks 76) minus 33%. Razlika je u izboru početne godine. Procjena koju Bićanić i Tuđa (2014.) drže najpouzdanijom za to razdoblje (Miljković, 1992.) vrh stavlja na 1989., ne na 1990., što daje pad od oko minus 37%.

Vrh nije jedini izbor koji mijenja brojku. Kroz devedesete linija nosi Milanovićevu rekonstrukciju. Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc (2016.) izveli su vlastitu, iz hrvatskih statističkih godišnjaka, i njihova početkom devedesetih pada manje. Dvije ozbiljne rekonstrukcije razilaze se točno ondje gdje je nesigurnost najveća. Razloga su dva, drukčije sidro i drukčije stope kroz ratne godine (više u Napomenama).

Zabilježeni pad k tome vjerojatno precjenjuje stvarni (zašto, u Napomenama).

A slaganje izvora?

Isti oblik u više izvora, svaki u vlastitoj jedinici i baznoj godini.

Maddison, Penn World Table i Svjetska banka svi pokazuju sličan pad, između minus 33 i minus 35% od 1990., u skladu s našom procjenom. Zvuči kao potvrda? Nije. Sva tri u konačnici crpe iz istog izvora, Milanovićeve rekonstrukcije, i zato dijele istu pristranost. Njihovo slaganje utvrđuje smjer i grubo vrijeme, ne dubinu. Smjer je siguran. Dubina nije.

Pa ipak, linija se vrati, i to prije mira. Formalni lom na bolje je u 1994., godinu poslije stabilizacije koja obara hiperinflaciju, a ne u 1995. s krajem rata (Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, 2016.). A promjena sustava 1990. u stopama rasta uopće nije lom. Vrh iz 1986. linija prijeđe tek 2003. Ovisno o izboru vrha, povratak traje od jedanaest do sedamnaest godina. Toooliko dugih godina da bi se linija vratila tamo gdje je već bila.

Sigurna je raznolikost padova, dubina nije

Ogradimo zaključak pošteno.

Povratak sam po sebi nije velika vijest. Svako gospodarstvo koje preživi na kraju ide prema gore. K tome, niz je ulančan na novije podatke koji jesu rasli, pa je povratak dijelom ugrađen u samu konstrukciju linije. Uz to, o razini prema EU ili o konvergenciji iz ovog niza ne govorimo. Za to bi trebao usporedni niz, a njega ovdje nemamo. Tko ga traži, naći će ga kod Bićanića, Deskar-Škrbića i Zrnca (2016.).

Ono što ova linija pouzdano govori je nešto drugo. Ne kolika je svaka kriza bila, nego koliko su bile različite. Koliko se svaki put čekao povratak? Od dvije godine do sedamnaest, ondje gdje se uopće da izmjeriti. Ista vrsta sigurnosti vrijedi i za uspone. Ne koliko smo točno rasli, nego da je svaka epizoda rasta bila sporija od prethodne. Sljedeći pad neće biti kao prošli, i o dubini ćemo se opet sporiti. Broj koji vrijedi gledati je koliko traje povratak.

Napomene

• Bazna godina i stope. Indeks 2015. = 100. Stope rasta po razdoblju iz outputs/tables/gdp_growth_eras.csv. Granice razdoblja. Rez 1980. prati lom rasta iz teksta (Bai-Perronov test), 1990. je promjena sustava, 1993. dno niza. Stope su prosjeci između rubnih godina, a i to je izbor. Trend preko cijelog niza od 1952. daje 2,3% godišnje prema 3,1% iz rubnih godina, jer 1952. leži ispod trenda. Isti raskorak na svojem nizu mjere i Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc.
• Spajanje. Jedna linija, spojena iz tri niza po stopama rasta, ne po razinama. Eurostat (nama_10_pc) od 1995., Maddison 2023. za 1952. do 1994. (za Hrvatsku je to Milanovićeva rekonstrukcija iz republičkih podataka), Tica (2004.) unatrag do 1910., pa desetljetne točke do 1870. koje Tica preuzima od Gooda (1994.). Spajanje razina stvorilo bi lažne skokove jer su jedinice različite.
• Padovi i prag. Svi vrhovi, dna i povratci su u outputs/tables/gdp_drawdowns.csv, skripta scripts/gdp_drawdowns.R. Padom brojimo epizodu dublju od oko 7%, uz dvije ratne rupe. Trzaji iz 1927., 1956. i 1980-ih ostaju ispod praga. Zastoj 1999. (oko minus 0,5%, vidljiv u outputs/tables/gdp_long.csv) pada unutar epizode devedesetih, pa u tablici nema svoj red.
• Depresija. Dubina od oko minus 18% slijedi jugoslavenske procjene realnog proizvoda (Vinski, preko Maddisona i Tice). Po stanovniku Maddison 2023. daje oko minus 17% za Jugoslaviju. Kriza je velikim dijelom cjenovna, poljoprivredne cijene pale su brže od općih (škare cijena), pa je nominalni dohodak pao dvostruko dublje od realnog proizvoda. Brojke o dohotku, cijenama i seljačkom dugu nose Gnjatović (2017.) te Gnjatović i Aleksić (2011.). Zasebnih hrvatskih procjena za tridesete nema, pa hrvatska linija zrcali jugoslavensku.
• Devedesete. Dubina ovisi o izboru vrha. Miljković (1992.) i Bićanić i Tuđa (2014.) vrh stavljaju na 1989. Uz vrh, brojku pomiču i sidro, razina uzeta za 1990., i izvor stopa kroz ratne godine, po čemu se Milanovićeva rekonstrukcija (u našoj liniji) i ona Bićanića, Deskar-Škrbića i Zrnca razilaze. Zabilježeni pad uz to precjenjuje stvarni iz najmanje tri razloga. Službena statistika od 1991. do 1995. ne pokriva područja izvan nadzora Zagreba, oko desetine stanovništva i četvrtine teritorija. Do 1993. mjerenje kvari hiperinflacija. I dio gospodarstva preselio se u sivu zonu, a ratna pomoć ostaje neregistrirana (Åslund, 2001. te Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, 2016.). Koliko sve to iznosi, ne zna se.
• Društveni proizvod i BDP. Socijalistička statistika mjerila je društveni proizvod, pojam koji ispušta dio nematerijalnih usluga. BDP je od njega veći otprilike 12 do 14% (procjene Dubeya i Miljkovića, prenose Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc, 2016.). Naša linija stope tog užeg agregata lanča na BDP, pa socijalistička dionica nosi i tu pojmovnu razliku.
• Što se da popraviti. Stope socijalističke dionice već jesu hrvatske, pa je posao drugdje. Most između društvenog proizvoda i BDP-a, osjetljivost na sidro za 1990. i usporedba s nizom koji su Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc izveli izravno iz hrvatskih godišnjaka. Međuratne procjene (Vinski, Stajić) ostaju tanke. Ratne rupe i rekonstruirane devedesete ostaju otvoreni zadatci.
• Razine. Sintetske (ulančane stope), pa ih iznosimo oprezno i bez usporednog niza.

Izvori. Eurostat, nama_10_pc, Maddison Project 2023, Tica (2004.) i Good (1994.), uz Miljković (1992., Yugoslav Survey* 33/4, bez mrežnog izdanja) i Bićanić i Tuđa (2014.) za devedesete te Gnjatović (2017.) i Gnjatović i Aleksić (2011.) za depresiju. Bićanić (2012.) za ocjenu starijih serija, Bićanić, Deskar-Škrbić i Zrnc (2016.) za lomove rasta, konvergenciju i vlastitu rekonstrukciju od 1952. do 2015., Åslund (2001.) za precijenjeni pad tranzicije. PWT i Svjetska banka kao provjera. Registar izvora. data/reference/gdp_sources.json. Skripte. scripts/update_gdp.R, scripts/gdp_drawdowns.R.*