Svi naši usponi i padovi
Hrvatski BDP po stanovniku, 155 godina u jednoj liniji. Šest padova i šest povrataka su sigurni, dubine nisu.
Hrvatski BDP po stanovniku stane u jednu liniju, od 1870. do danas. Kroz dva svjetska rata, dvije države koje su nestale i četiri krize. Šest puta padne, šest puta se vrati.
Odmah razjasnimo dvije stvari. Smjer linije je siguran, a točne brojke puno manje. Da je do svakog pada došlo, i kad otprilike, znamo pouzdano. Koliko je dubok bio, puno manje. Zato nesigurnost ne guramo u napomene na dnu. Ona je na početku prikazana na grafu, da je vidi i onaj čitatelj koji do napomena uopće ne stigne.
Pogledajte što je nesigurno. Pojas oko linije pri početku je raspon procjena. Tu se izvori razilaze. Kružići prije 1910. su desetljetne procjene, ne godišnji podatci. Sive rupe su ratne godine bez ijednog broja. Žuta isprekidana dionica devedesetih je rekonstrukcija. A za dio oko 1950. postoji samo jedan izvor.
Linija se popne otprilike 25 puta. Indeks 6 (1870.) → indeks 150 (2025.). U ovu brojku najmanje vjerujemo, jer su razine sintetske, spojene iz tri niza (više u Napomenama). Sigurno je nešto drugo. Raspored padova i povrataka, i koliko je linija svaki put trebala da se vrati.
Rast u dva naleta, dvaput prekinut
Stope rasta su sigurnije od razina, pa krenimo od njih. Rast nije bio ravnomjeran. Socijalizam je gurao liniju plus 5,0% godišnje (1952. do 1986.), poslijeratni oporavak jednako jako, plus 5,0% (1993. do 2008.). Novije razdoblje drži plus 4,0% (2014. do 2025.).
Pa dva razdoblja kad je linija padala. Prva kriza minus 6,9% godišnje (1986. do 1993.), druga minus 1,4% (2008. do 2014.). Prije rata sporije i od niske baze. Habsburško plus 1,6% (1870. do 1900.), međuratno plus 1,8% (1920. do 1939.).
I tu opet oprez. Smjer je siguran, brojke nisu.
Šest padova, ni jedan isti
Sad svaki pad izbliza. Za svaki vrijedi isto pravilo. Smjer je siguran, dubina je procjena.
Rat 1914. i rat 1940. Dvije rupe, ne dvije brojke. Prvi svjetski rat prekida liniju između 1914. i 1919., drugi između 1940. i 1946. Tu nema podataka, pa linija stoji prekinuta. Sigurno je da je bilo loše. Koliko?
Blokada 1949. do 1952. Indeks 19 (1949.) → indeks 16 (1952.), oko minus 16%. Raskol s Informbiroom i blokada Istočnog bloka. Ali za ovu dionicu postoji samo jedan izvor (Tica), prije nego Maddison (Milanović zapravo, iz sjene) preuzme niz 1952. Smjer je dosljedan unutar ove dionice. Ipak drugi ga izvori ne potvrđuju, pa samu dubinu uzmite kao grubu. Zato na glavnom grafuu i nosi oznaku samo Tica.
Nakon blokade slijedi najstrmiji uspon u nizu. Indeks 16 (1952.) → indeks 84 (1986.). Otprilike peterostruko u jednoj generaciji, ali na sintetskoj razini, jugoslavenske stope prenesene na Hrvatsku (više u Karti pouzdanosti). Pa Tito umre i linija stane. Indeks 84 (1986.) je vrh koji linija dugo neće prijeći.
Letargija 2008. do 2014. Indeks 105 (2008.) → indeks 97 (2014.), minus 8%, plitko. Ali šest godina dugo. Financijska kriza pa duga domaća recesija drže liniju u mjestu pola desetljeća. Ovo je najpouzdanije izmjeren pad u nizu, jer se računa na modernim Eurostatovim podatcima. I baš trajanje, ne dubina, ostavlja sektorski trag.
Pandemija 2020. Indeks 119 (2019.) → indeks 110 (2020.) → indeks 125 (2021.). Pad pa skok u dvije godine, najbrži povratak u nizu. U ovo čvrsto vjerujemo, jer je na Eurostatovim podatcima. Linija nastavi do indeksa 150 (2025.).
I tu je dubina vs. trajanje. Prva kriza duboka i kratka, druga plitka i duga, pandemija blitz+duboka. Ni jedan pad nije kao prošli. Najveći od svih, onaj devedesetih, ostavljamo za kraj. On je i najveći i najnesigurniji. Zato traži posebni tretman.
Što je starije, to je tanje, osim devedesetih
Prije nego zumiramo devedesete, još malo opreza. Sve prije 1952. je rekonstrukcija. Evo karte pouzdanosti, dionicu po dionicu.
Socijalizam (1947. do 1990.). Najlakše ga je obnoviti, postoje gotovi predlošci. Ali kako linija sad stoji, počiva na jugoslavenskim stopama prenesenima na Hrvatsku, ne na izravnom hrvatskom mjerenju.
Međuratno (1920. do 1939.). Tanje. Više procjena koje se razilaze, što je onaj pojas oko rane linije na glavnom grafu.
Prije Prvog rata (do 1910.). Najtanje. Desetljetne točke iz širih habsburških rekonstrukcija (Good), nisu specifične za Hrvatsku nego pripadaju cijeloj regiji pa su pripisane.
Ratne rupe (1914. do 1919., 1940. do 1946.). Nema podataka. Tehnički rečeno, NA.
Tranzicija (devedesete). Najspornija od svih. Njoj sad.
Devedesete, naša najveća i najnesigurnija točka
Devedesete nisu godine za vjerovati brojkama. Pad je golem, to nitko ne spori. Ali koliko točno, ovisi o tome gdje stavite vrh. Odnosno, ubodete prstom.
Od 1986. (indeks 84) pad je minus 39%, od 1990. (indeks 76) minus 32%. Razlika je samo u izboru početne godine. Procjena koju jedan kasniji pregled drži najpouzdanijom za to razdoblje (Miljković, 1992.) vrh stavlja na 1989., ne na 1990., što daje pad od oko minus 37%.
Zabilježeni pad k tome vjerojatno precjenjuje stvarni. Dio gospodarstva preselio se u sivu zonu koju statistika ne hvata. Opće mjesto literature o tranziciji je da zabilježeni pad redovito precjenjuje stvarni. Za koliko, razlikuje se od zemlje do zemlje.
A slaganje izvora?
Maddison, Penn World Table i Svjetska banka svi pokazuju isti pad, oko minus 33% od 1990., u skladu s našom procjenom. Zvuči kao potvrda? Nije. Sva tri u konačnici uzimaju iz istog izvora i zato dijele istu pristranost. Njihovo slaganje utvrđuje smjer i grubo vrijeme, ne dubinu. Smjer je siguran. Dubini vjerujemo najmanje.
Pa ipak, linija se vrati. Vrh iz 1980-ih dosegnut je tek 2003., četrnaest do sedamnaest godina ovisno o izboru vrha. Toliko da bi se linija vratila tamo gdje je već bila.
Raznolikost padova, ne njihova dubina
Ogradimo zaključak pošteno.
Povratak sam po sebi nije velika vijest. Svako gospodarstvo koje preživi na kraju ide prema gore. K tome, niz je ulančan na novije podatke koji jesu rasli, pa je povratak dijelom ugrađen u samu konstrukciju linije. Dubine padova su nesigurne, posebno ona devedesetih. O razini prema EU ili o konvergenciji iz ovog niza ne govorimo. Za to bi trebao usporedni niz i to nam je trenutno previše.
Ono što ovaj niz pouzdano govori je nešto drugo. Ne kolika je svaka kriza bila, nego koliko su bile različite, i koliko je svaki put trebalo da se linija vrati, od jedne godine do sedamnaest. To je najsigurniji zaključak.
Napomene
- Bazna godina i stope. Indeks 2015. = 100. Stope rasta po razdoblju iz
outputs/tables/gdp_growth_eras.csv. - Spajanje. Jedna linija, spojena iz tri niza po stopama rasta, ne po razinama. Eurostat (
nama_10_pc) od 1995., Maddison 2023. za 1952. do 1994., Tica (2004.) unatrag do 1910., pa desetljetne točke do 1870. koje Tica preuzima od Gooda (1994.). Spajanje razina stvorilo bi lažne skokove jer su jedinice različite. - Što se da popraviti. Socijalizam je najlakši, republički društveni proizvod postoji pa se niz može presložiti na hrvatske podatke umjesto na prenesene jugoslavenske stope. Međuratno počiva na starijim procjenama nacionalnog dohotka (Vinski, Stajić) i ostaje tanje. Prije 1910. nema hrvatskih nacionalnih računa, samo regionalne habsburške procjene (Good). Ratne rupe i rekonstruirane devedesete ostaju otvoreni zadatci.
- Devedesete. Dubina ovisi o izboru vrha (1986., 1989. ili 1990.). Miljković (1992.) i kasniji pregled (Bićanić i Tuđa, 2014.) vrh stavljaju na 1989. Maddison, PWT i Svjetska banka dijele isti izvor, pa potvrđuju smjer, ne dubinu. Zabilježeni pad vjerojatno precjenjuje stvarni, koliko se ne zna.
- Razine. Sintetske (ulančane stope), pa ih iznosimo oprezno i bez usporednog niza.
Izvori. Eurostat (nama_10_pc), Maddison Project 2023, Tica (2004.) i Good (1994.), uz Miljković (1992.) i Bićanić i Tuđa (2014.) za devedesete. PWT i Svjetska banka kao provjera. Registar izvora. data/reference/gdp_sources.json. Skripta. scripts/update_gdp.R.